Prošli tjedan sam imao sastanak sa jednim uspješnim poduzetnikom koji na jedno pitanje ipak nije uspjevao pronaći odgovor - a ono glasi: "Imali smo akciju prije nekog vremena. I dok su u dvije poslovnice rezultati bili odlični i tamošnji djelatnici su se stvarno potrudili, ovdje u Zagrebu rezultata skoro pa nije bilo. Zašto se negdje trude, a negdje ne?".

Čuvši ovo pitanje (u biti - više samopropitivanje), uzvratio sam sugovorniku protupitanjem (oni koji me znaju, znaju koliko to rado činim): "Kakav sustav plaća i nagrađivanja implementirate u poslovanju?".

Poduzetnik je rekao kako djelatnici imaju fiksne plaće. Time mi je sve rekao...

Već sam, čini mi se, i ranije i pisao i pričao o tome - svaki djelatnik mora dobiti odgovore na tri pitanja - ako želimo da isti uspješno obavlja svoj posao u skladu sa našim očekivanjima. Ta pitanja glase:

1. Što moram činiti? 

2. Kako to moram činiti?

3. Zašto to moram raditi?

Ako djelatnicima nismo dali odgovor na treće pitanje, onda ne možemo niti očekivati maksimalno motiviranog djelatnika. Maksimalno motiviran djelatnik mora biti adekvatno plaćen, ali i nagrađen za rezultate tj. ne-nagrađen za izostanak rezultata. Ako on ili ona to nisu, zašto bi se trudili? U takvim situacijama se onda možemo samo nadati da smo zaposlili karakterno odgovorne ljude. A takvih nema baš na bacanje i kolike su šanse da su baš svi naši djelatnici takvi...?