Prošli tjedan sam bio na poslovnoj večeri sa potencijalnim klijentom koji je, u biti, više bio u nedoumici nego što je imao konkretno pitanje. Nedoumica je glasila nekako ovako:

"Želim uvesti promjene u firmu. Vidim gdje sve možemo napredovati i uvesti stvari koje će nam olakšati poslovanje. Vidim da se može drugačije... Problem je što to moj otac, vlasnik i direktor tvrtke ne vidi. Po njemu, sve je super. Način na koji vodi firmu je najbolji način - a to je njegov način... Kad sa njim pričam o tome, obično sve završi u oštroj diskusiji pa i svađi. Kao da pričam sa zidom debelim 2 metra!".

U više navrata sam u prošlosti surađivao sa obiteljskim tvrtkama u kojima je dolazilo ili je trebalo doći do generacijskih promjena na vrhu. Uf... težak je to proces i uključuje puno truda, živaca, strpljenja i obostranog razumijevanja.

Ono što bi ubrzalo razvoj spremnosti starijih generacija na promjene u takvim situacijama (priznajem - ne uvijek) jeste povezivanje te tvrtke sa tvrtkama koje su već uspješno prošle čitav proces. Najbolje se uči na tuđem primjeru! Neka veterani uče od veterana...

S druge strane - poruka mladim generacijama: nije sve novo uvijek najbolje i nije uvijek pametno sve na brzinu...