Moju baku Danicu (koja je nedavno napunila ponosnih 94 godine te će uskoro postati pra-pra-baka) u selu su zvali "Raketa". Kažu da je u devetom mjesecu trudnoće mogla sa lakoćom uhvatiti pile u trku. Žena je to čiji će osmijeh  i najtužnijem čovjeku također izmamiti osmijeh na lice - i to onaj od uha do uha! A, boga mi, ako je poslušate, dat će vam i brdo korisnih životnih savjeta - savjeta koji će vam jako dobro doći i ako se bavite prodajom.

U zadnje vrijeme pozamašan broj mojih klijenata postavlja isto pitanje: "Kako upravljati vremenom u prodaji...?". Kad bih mogao, sve bi ih potrpao u autobus i odveo ih mojoj baki Danici. Kad bi njoj postavili isto pitanje, siguran sam da bi im, kao i svima u našoj obitelji, udijelila slijedeća dva ključna savjeta:

1. "Sutriš - govniš!". Baka Danica nikad nije voljela odgađanje... Iako naoko pomalo prost savjet, poruka je jasna: Što možeš obaviti danas, obavi danas - nema odgađanja! Pogotovo ako je u pitanju briga o postojećim i obrađivanje novih klijenata. Nema te papirologije, nema tog izvješća i nema tog sastančenja koje je važnije od toga. Ako morate odlučiti što ćete učiniti odmah, a što sutra - onda telefonski poziv starom klijentu i telefonski poziv novom klijentu obavite danas i odmah, a sve ostalo možete sutra. Ima već godina da su Ameri napravili istraživanje u kojem su utvrdili da prosječni prodavač manje od trećine svog radnog vremena posvećuje postojećim i novim klijentima i radije se bavi drugim, u tom trenutku, "važnijim" stvarima. Siguran sam da bi takvog prodavača moja baka Danica "matrakom po leđima" da ima priliku za to...

2. "Ajde rano moje - spavat ćeš popodne...". To je naime moja baka govorila mojoj majci i ostaloj braći i sestrama oko 4 ujutro kad ih je budila jer se stoka (međuostalim krave Zekulja i Mladova i konji Pram i Cezar) morala izvesti na pašu. Poruka? Obavi što se tiče prodaje ono najteže odmah ujutro i što ranije. Pa ćeš kasnije uživati u plodovima rada. Dok sam radio u korporativnoj prodaji u hotelijerskoj branši (ima tome već godina), dolazio bih na posao već u 6.30 ujutro (iako je radno vrijeme počinjalo u 09h). Priredio bih listu zvanja, pripremio pozive i zvao već od 7.30. Dok bi moje kolegice i kolege došle na posao i završili sa prvom kavom i cigaretom, ja bih već dogovorio više od pola potrebnih  sastanaka za slijedećih 7 dana. A sa posla bih odlazio u 14.30h - uz tužne poglede kolega i zbunjene poglede šefice :)!

Moja baka Danica nikad nije naučila pisati i čitati... Šteta, kakva bi to knjiga o upravljanju vremenom bila!!!