Proteklog tjedna sam u dva navrata razgovarao sa sinovima i kćerima poduzetnika "uslugaša" koji se nalaze između čekića i nakovnja - i nije im nimalo ugodno!

Naime, sinovi i kćeri su često u situaciji da se od njih očekuje da "upregnu" sa svim snagama u obiteljski biznis - kao što su i njihove majke i očevi to činili čitav život.

Istovremeno i vrlo često, njihove ideje, kreativni prijedlozi i želja za uvođenjem novih stvari i koncepata u poslovanje dočekuju se na nož na čijoj oštrici piše: "Nemoj sad petljati sa nekakvim novotarijama... Ja sam digla ovu firmu na noge prije 20 godina i znam kako se stvari rade... Tako smo radili prije i sada i tako ćemo raditi u budućnosti...".

Znači, poruka često glasi: "Rintaj i šuti jer mi znamo bolje!".

Primjer?

Sin govori ocu kako bi bilo dobro da se njihova (7 godina stara) web stranica obnovi i optimizira za internetske tražilice jer ih - sa trenutnom pozicijom na tražilicima - klijenti vrlo teško pronalaze.

Odgovor oca: "Nama i tako ne treba web stranica jer nas naši klijenti godinama pronalaze i bez nje...".

Ne znam što ćete vi reći na ovaj odgovor oca, ali meni pada na pamet slijedeće: Očevi i majke - skinite nam se sa leđa i pustite nas da uvodimo potrebne promjene koje su u skladu sa vremenom, tržištem i trendovima!

Ego, tvrdoglavost i nesposobnost uviđanja promjena nisu naslijeđe koje želite ostaviti vašim sinovima i kćerima - je li tako?